ANZUS
- Australija
- Novi Zeland delimično suspendovan)
- SAD
Sporazum o bezbednosti Australije, Novog Zelanda i Sjedinjenih Država (engl. Australia, New Zealand, United States Security Treaty, ANZUS ili ANZUS sporazum) neobavezujući je sporazum o kolektivnoj bezbednosti između Australije i Novog Zelanda iz 1951. godine[1], a odvojeno Australije i Sjedinjenih Država, o saradnji u vojnim pitanjima u regionu Tihog okeana, iako je danas ugovor predviđen da se odnosi na sukobe širom sveta. Predviđa da bi oružani napad na bilo koju od tri strane bio opasan za ostale i da bi svaka trebalo da deluje u susret zajedničkoj pretnji. Sporazum je uspostavio odbor ministara spoljnih poslova koji se može sastati radi konsultacija.
Ugovor je bio jedan iz serije koju su Sjedinjene Države formirale u eri 1949–1955 kao deo kolektivnog odgovora na pretnju komunizmom tokom Hladnog rata.[2] Novi Zeland je suspendovan iz ANZUS-a 1986. godine kada je pokrenuo beznuklearnu zonu u svojim teritorijalnim vodama; krajem 2012. Novi Zeland je ukinuo zabranu poseta ratnih brodova Sjedinjenih Država što je dovelo do ublaženja tenzija. Novi Zeland održava beznuklearnu zonu kao deo svoje spoljne politike i delimično je suspendovan iz ANZUS-a, jer Sjedinjene Države održavaju dvosmislenu politiku po pitanju da li ratni brodovi nose nuklearno oružje, i koriste brojne nosače aviona i podmornice na nuklearni pogon; međutim, Novi Zeland je nastavio sa ključnim oblastima ANZUS sporazuma 2007. godine.[3][4]
Struktura sporazuma
Ugovor je prethodno bio puni trosmerni pakt o odbrani, ali nakon spora između Novog Zelanda i Sjedinjenih Država 1984. godine oko prava posete brodova i podmornica sposobnih da nose nuklearno oružje,[5] ili brodova Američke mornarice na nuklearni pogon u novozelandske luke, ugovor je preobražen, tako da postoji ugovor između Australije i Novog Zelanda i između Australije i Sjedinjenih Država. Odnosno ugovor je ukinut između Sjedinjenih Država i Novog Zelanda, iako ostaju na snazi odvojeni sporazumi između obe države i Australije.[6] Godine 2000, Sjedinjene Države su ponovo otvorile svoje luke Kraljevskoj novozelandskoj mornarici, a pod predsedništvom Bila Klintona u SAD-u i vladom Helen Klark na Novom Zelandu, zemlje su ponovo uspostavile bilateralnu saradnju u oblasti odbrane i bezbednosti za svetski mir.[7]
Iako se ANZUS efektivno raspao 1984. godine, savez Australija i SAD ostaje u punoj snazi. Šefovi odbrane jedne ili obe države često su se pridružili godišnjim ministarskim sastancima, koji se dopunjuju konsultacijama između američkog borbenog komandanta Pacifika i australijskog šefa odbrambenih snaga. Takođe postoje redovne civilne i vojne konsultacije između dve vlade na nižim nivoima.
Godišnji sastanci na kojima se razgovara o pitanjima odbrane obuhvaćenih ANZUS-om održavaju se između sekretara odbrane SAD i australijskih ministara odbrane i spoljnih poslova, što je poznato pod skraćenicom AUSMIN. Sastanak AUSMIN-a za 2011. godinu održan je u San Francisku u septembru. Sastanak AUSMIN-a 2012. bio je u novembru u Pertu u Zapadnoj Australiji.[8]
Istorija
Poreklo
U godinama nakon Drugog svetskog rata, Australija i Novi Zeland počeli su da traže od Sjedinjenih Država formalne bezbednosne garancije. Dve nacije osećale su se ugroženima mogućnošću ponovnog oživljavanja Japana i širenjem komunizma na njihov sever.[9] Pored toga, pad Singapura 1942. pokazao je da njihov tradicionalni zaštitnik, Ujedinjeno Kraljevstvo, više nema moć u regionu. To je uvećalo njihov osećaj ranjivosti. Sjedinjene Države su u početku bile nevoljne, nudeći neformalne garancije zaštite. Ali potreba za jačanjem Zapada protiv komunizma porasla je komunističkom pobedom u Kineskom građanskom ratu 1949. i Korejskom ratu 1950-1953. Pored toga, Sjedinjene Države želele su da dobiju odobrenje Australije i Novog Zelanda za „meki mir” sa Japanom. Ugovorom je ublažen antipodski strah da će takav mir dopustiti Japanu da im ponovo preti.[10][11]
Rezultirajući sporazum zaključen je u San Francisku 1. septembra 1951. godine, a stupio je na snagu 29. aprila 1952. Ugovor je potpisnike obavezivao da priznaju da će oružani napad na pacifičkom području na bilo koji od njih ugroziti mir i sigurnost ostalih. U njemu se navodi „Strane će se konsultovati zajedno kad god je po mišljenju bilo koje od njih na Tihom okeanu ugrožen teritorijalni integritet, politička nezavisnost ili bezbednost bilo koje od strana”. Tri nacije takođe su se obavezale da će održavati i razvijati individualne i kolektivne sposobnosti da se odupru napadu.[12]
Australijsko protivljenje MX raketama
Reganova administracija se 1983. godine obratila Australiji sa predlozima za ispitivanje nove generacije američkih interkontinentalnih balističkih projektila, rakete MX. Američki testni dometi na Tihom okeanu bili su nedovoljni za testiranje novih projektila velikog dometa i američka vojska je želela da se Tasmansko more koristi kao ciljno područje. Australijski premijer Malkolm Frjezer iz Liberalne stranke složio se da u tu svrhu obezbedi mesta za nadgledanje u blizini Sidneja.[13] Međutim, 1985. godine novoizabrani premijer Bob Houk, iz Laburističke stranke, povukao je Australiju iz programa testiranja, što je izazvalo kritike Reaganove administracije. Na Houka je na to prisilila levičarska frakcija Laburističke stranke, koja se usprotivila predloženom testu MX projektila u Tasmanskom moru. Levičarska frakcija laburista takođe je bila snažan pobornik antinuklearne politike Četvrte laburističke vlade Novog Zelanda i podržala Južnopacifičku beznuklearnu zonu.[14][15][16]
Novozelandska zabrana nuklearnog materijala
Godine 1985, priroda ANZUS saveza se značajno promenila. Zbog postojećeg antinuklearnog sentimenta na Novom Zelandu, među članovima ANZUS-a već dugo je postojala napetost, jer su Sjedinjene Države proglašene nuklearnom silom. Francuska, pomorska sila i proglašena nuklearna sila, sprovodila je nuklearna testiranja na ostrvima južnog Pacifika. Nakon pobede Novozelandske laburističke stranke na izborima 1984. godine, premijer Dejvid Lang zabranio je brodovima na nuklearni pogon ili naoružanim nuklearnim oružjem da koriste novozelandske luke kao i ulazak u novozelandske vode. Razlozi su bili opasnosti od nuklearnog oružja, nastavak francuskog nuklearnog testiranja u južnom Pacifiku i protivljenje politici američkog predsednika Ronalda Regana da agresivno suoči Sovjetski Savez.[17]
S obzirom na to da je Američka mornarica tokom Hladnog rata vodila politiku namerne dvosmislenosti i odbijala da potvrdi ili opovrgne prisustvo nuklearnog oružja na svojim ratnim brodovima i brodovima za podršku,[18] ovi zakoni su u osnovi odbili pristup lukama Novog Zelanda za sve vojne brodove Sjedinjenih Država. U februaru 1985. godine, Novi Zeland je odbio zahtev Sjedinjenih Država za posetu luci razaračem vođenih projektila USS Bučanan, jer je Bučanan imao sposobnost lansiranja nuklearnih dubinskih bombi RUR-5 ASROC. Pošto se to dogodilo nakon što je vlada nezvanično pozvala Sjedinjene Države da pošalju brod, Sjedinjene Države su odbijanje pristupa protumačile kao namerno omalovažavanje.
Prema anketama sprovedenim pre izbora 1984. godine, samo 30 procenata Novozelanđana podržalo je posete američkih ratnih brodova sa očiglednom većinom od 58 posto protiv, a preko 66 procenata stanovništva živelo je u lokalno proglašenim beznuklearnim zonama.[19] Istraživanje javnog mnjenja koje je naručio Anketni odbor za odbranu 1986. godine potvrdilo je da se 92 posto sada protivilo nuklearnom oružju na Novom Zelandu, a 69 posto protiv poseta ratnih brodova; 92 odsto je želelo da Novi Zeland promoviše nuklearno razoružanje putem UN-a, dok je 88 odsto podržalo promociju beznuklearnih zona.[20]
Reference
- ^ Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. А-Б. Београд: Народна књига : Политика. стр. 52. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Joseph Gabriel Starke, (1965). The ANZUS Treaty Alliance. Melbourne University Press.
- ^ „U.S. lifts ban on New Zealand warships, New Zealand keeps nuclear-free stance”. tribunedigital-chicagotribune.
- ^ „In Warming US-NZ Relations, Outdated Nuclear Policy Remains Unnecessary Irritant”. Federation of American Scientists.
- ^ The test for ship access was decided as nuclear capability not actual proof of nuclear armament by a NZLP 1984 committee of President Margaret Wilson, Chair of the Defence and Foreign Affairs Committee and MP and former President Jim Anderton and MP Fran Wilde
- ^ King M: 2003, The Penguin History of New Zealand, Penguin Books (NZ) Ltd, Auckland 1310, New Zealand. pp. 426 and pp. 495–6
- ^ „New Zealand: U.S. Security Cooperation and the U.S. Rebalancing to Asia Strategy, government report, 8 March 2013, Congressional Research Service” (PDF). FAS.org. 8. 3. 2013. Приступљено 13. 9. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ „AUSMIN 2011, media release, 14 September 2011, Australian Minister for Foreign Affairs”. Foreignminister.gov.au. 14. 9. 2011. Приступљено 2011-10-03. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ „Milestones: 1945–1952 - Office of the Historian”. history.state.gov (на језику: енглески). Приступљено 2017-09-24.
- ^ David McLean, "Anzus Origins: A Reassessment," Australian Historical Studies 24#94 (1990), pp. 64-82.
- ^ „ANZUS treaty comes into force | NZHistory, New Zealand history online”. nzhistory.govt.nz (на језику: енглески). Приступљено 2017-09-24.
- ^ William David McIntyre, , (1994). Background to the Anzus Pact: Policy-Making, Strategy and Diplomacy, 1945-55. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
- ^ Samantha Maiden (1. 1. 2012). „US planned to fire missile at Australia, secret Cabinet papers from the 1980s reveal”. Daily Telegraph. Приступљено 19. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ „US rocket plan became Hawke's first setback”. Sydney Morning Herald. 1. 1. 2013. Приступљено 19. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ „Hawke Government events: 1985”. The Bob Hawke Prime Ministerial Library. 6. 3. 2013. Архивирано из оригинала 14. 5. 2013. г. Приступљено 23. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ Carpenter, Ted (1986). „Pursuing a Strategic Divorce: The U.S. and the Anzus Alliance”. Cato Institute Policy Analysis. Cato Institute (67): 4—5. Архивирано из оригинала 13. 5. 2013. г. Приступљено 19. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ Amy L. Catalinac, "Why New Zealand took itself out of ANZUS: observing "opposition for autonomy" in asymmetric alliances." Foreign Policy Analysis 6.4 (2010): 317-338.
- ^ "The Operations Coordinating Board (part of President Eisenhower's National Security Council) established the US policy in 1958 of neither confirming nor denying (NCND) the presence or absence of nuclear weapons at any general or specific location, including aboard any US military station, ship, vehicle, or aircraft."Morgan, J.G., Jr. (3. 2. 2006). „Release of Information on Nuclear Weapons and on Nuclear Capabilities of U.S. Forces (OPNAVINST 5721.1F N5GP)” (PDF). Washington, DC: Department of the Navy – Office of the Chief of Naval Operations. стр. 1—2. Приступљено 2012-07-02. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ Disarmament and Security Centre: Publications – Papers Архивирано 14 јун 2006 на сајту Wayback Machine
- ^ Disarmament and Security Centre: Publications – Papers Архивирано 13 фебруар 2009 на сајту Wayback Machine
Literatura
- Brands, Jr., Henry W. "From ANZUS to SEATO: United States Strategic Policy towards Australia and New Zealand, 1952-1954" International History Review 9#2 (1987), pp. 250–270 online
- Capie, David. "Nuclear-free New Zealand: Contingency, contestation and consensus in public policymaking." in Successful Public Policy ed by Joannah Luetjens, (2019): 379-398 online.
- Catalinac, Amy L. "Why New Zealand Took Itself out of ANZUS: Observing 'Opposition for Autonomy' in Asymmetric Alliances," Foreign Policy Analysis 6#3 (2010), pp. 317–338.
- Dorling, Philip (1989). The Origins of the Anzus Treaty: A Reconsideration. Flinders UP.
- Green, Michael J., et al. The ANZUS alliance in an ascending Asia (ANU Strategic and Defence Studies Centre, 2015) online[мртва веза].
- Jennings, Peter. "The 2016 Defence White Paper and the ANZUS Alliance." Security Challenges 12.1 (2016): 53-64 online Архивирано на сајту Wayback Machine (1. септембар 2021).
- Kelly, Andrew (2018). ANZUS and the early cold war: strategy and diplomacy between Australia, New Zealand and the United States, 1945-1956. online free.
- McIntyre, William David, (1994). Background to the Anzus Pact: Policy-Making, Strategy and Diplomacy, 1945-55. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
- McLean, David. "Anzus Origins: A Reassessment," Australian Historical Studies 24#94 (1990), pp. 64–82
- Miller, Charles. "Public Support for ANZUS: Evidence of a Generational Shift?" Australian Journal of Political Science, 50#1 (2015), pp. 1–20.
- Robb, Thomas K., and David James Gill. "The ANZUS Treaty during the Cold War: a reinterpretation of US diplomacy in the Southwest Pacific." Journal of Cold War Studies 17.4 (2015): 109–157. online Архивирано на сајту Wayback Machine (13. јул 2019)
- Siracusa, Joseph M and Glen St John Barclay. "Australia, the United States, and the Cold War, 1945–51: From V-J Day to ANZUS", Diplomatic History 5#1 (1981) pp. 39–52
- Siracusa, Joseph M., and Glen St J. Barclay. "The historical influence of the United States on Australian strategic thinking." Australian Journal of International Affairs 38.3 (1984): 153–158.
- Tow, William, and Henry Albinski. "ANZUS—Alive and well after fifty years." Australian Journal of Politics & History 48.2 (2002): 153-173.
- Tow, William. "ANZUS and alliance politics in Southeast Asia." (2019) online.
Spoljašnje veze
- ANZUS classroom activities (NZHistory.net.nz)
- Disarmament and Security Centre, New Zealand Peace Foundation
- Text of the ANZUS Treaty
- Will New Zealand ever rejoin ANZUS?
- ADST oral histories on Breakdown of ANZUS Treaty
- „NZ PM backs Blair's Iraq conduct”. BBC News. 11. 7. 2003. Приступљено 2010-07-01. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- p
- r
- u
- Morgentov plan
- Hukbalahapska pobuna
- Dekemvrijana
- Dogovor o procentima
- Krimska konferencija
- Gerilski rat u baltičkim zemljama
- Šumska braća
- Operacija Priboj
- Operacija Džungla
- Prisajedinjenje baltičkih zemalja SSSR
- Prokleti vojnici
- Operacija Nezamislivo
- Operacija Daunfol
- Potsdamska konferencija
- Slučaj Guzenko
- Podela Koreje
- Operacija Masterdom
- Operacija Beliger
- Operacija Bleklist forti
- Iranska kriza 1946.
- Grčki građanski rat
- Baruhov plan
- Incident u Krfskom moreuzu
- Kriza u crnomorskim moreuzima
- Prepravljanje politike o Nemačkoj
- Prvi indokineski rat
- Trumanova doktrina
- Konferencija o azijskim odnosima
- Krize u maju 1947.
- Maršalov plan
- Savet za uzajamnu ekonomsku pomoć
- Palestinski rat 1947—1949.
- Građanski rat u Mandatnoj Palestini 1947—1949.
- Arapsko-izraelski rat (1948)
- Palestinski egzodus 1948.
- Državni udar u Čehoslovačkoj 1948.
- Raskol Tito—Staljin
- Blokada Berlina
- Izdaja Zapada
- Gvozdena zavesa
- Istočni blok
- Zapadni blok
- Kineski građanski rat
- Rat u Malaji
- Albanska subverzija
- Sukob na Papui
- Bambus zavesa
- Korejski rat
- Makartizam
- Državni udar u Iranu 1953.
- Pobuna u Istočnoj Nemačkoj
- Prljav rat
- Brukerovi amandmani
- Državni udar u Gvatemali 1954.
- Podela Vijetnama
- Vijetnamski rat
- Prva kriza u Tajvanskom moreuzu
- Ženevski samit (1955)
- Bandunška konferencija
- Poznanjski jun
- Mađarska revolucija 1956.
- Suecka kriza
- „Sahranićemo te”
- Operacija Gladio
- Arapski hladni rat
- Sirijska kriza 1957.
- Libanska kriza 1958.
- Revolucija 14. jula
- Sputnjikova kriza
- Druga kriza u Tajvanskom moreuzu
- Kubanska revolucija
- Kuhinjska debata
- Kinesko-sovjetski raskol
- Kongoanska kriza
- U-2 kriza 1960.
- Invazija u Zalivu svinja
- Državni udar u Turskoj 1960.
- Sovjetsko-albanski raskol
- Berlinski zid
- Portugalski kolonijalni rat
- Kubanska raketna kriza
- Kinesko-indijski rat
- Komunistička pobuna u Saravaku
- Državni udar u Iraku 1963.
- Eritrejski rat za nezavisnost
- Peščani rat
- Građanski rat u Severnom Jemenu
- Adenska kriza
- Državni udar u Siriji 1963.
- Građanski rat u Vijetnamu
- Šiftski rat
- Građanski rat u Gvatemali
- Kolumbijski sukob
- Nikaragvanska revolucija
- Državni udar u Brazilu 1964.
- Građanski rat u Dominikanskoj Republici
- Južnoafrički granični rat
- Prelazak na Novi poredak
- Domino efekat
- Deklaracija ASEAN
- građanski rat u Laosu
- Državni udar u Siriji 1966.
- Argentinska revolucija
- Sukob u korejskoj DMZ
- Državni udar u Grčkoj 1967.
- Diktatura pukovnika
- Godine olova (Italija)
- Incident USS Pueblo
- Šestodnevni rat
- Rat iscrpljivanja
- Dofarski rat
- Rat El Vadija
- Protesti 1968.
- Francuski maj
- Masakr Tlatelolko
- Kulturna revolucija
- Praško proleće
- Komunistička pobuna u Maleziji
- Invazija na Čehoslovačku
- Iračka baasistička revolucija
- Gulaš komunizam
- Kinesko-sovjetski pogranični sukob
- Komunistička pobuna na Filipinima
- Korektivni pomak
- Detant
- Sporazum o neširenju nuklearog oružja
- Jordanski građanski rat
- Korektivni pomak (Sirija)
- Građanski rat u Kambodži
- Realna politika
- Ping-pong diplomatija
- Ugandsko-tanzanijski rat
- Vojni memorandum u Turskoj 1971.
- Korektivna revolucija (Egipat)
- Sporazum četiri sile u Berlinu
- Bangladeški oslobodilački rat
- Niksonova poseta Kini 1972.
- Severnojemensko-južnojemenski granični sukob 1972.
- Jemenski rat 1972.
- Pobuna NDF
- Jemenski rat 1979.
- Građanski rat u Eritreji
- Državni udar u Čileu 1973.
- Jomkipurski rat
- Karanfilska revolucija
- Španska tranzicija
- Metapolitefsi
- Pregovori o ograničenju strateškog naoružanja
- Rodezijski građanski rat
- Angolski građanski rat
- Građanski rat u Mozambiku
- Oromski sukob
- Ogadenski rat
- Građanski rat u Etiopiji
- Libanski građanski rat
- Kinesko-albanski raskol
- Kambodžansko-vijetnamski rat
- Kinesko-vijetnamski rat
- Iranska revolucija
- Operacija Kondor
- Prljavi rat (Argentina)
- Državni udar u Argentini 1976.
- Korijan erlajnsov let 007
- Saur revolucija
- Pokret Novi dragulj
- Herat ustanak 1979.
- Sedam dana do reke Rajne
- Upotreba psihijatrija u političke svrhe u SSSR
- Sovjetski rat u Avganistanu
- Bojkot Letnjih olimpijskih igra 1980. i 1984.
- Državni udar u Turskoj 1980.
- Peruanski sukob
- Kazamanski sukob
- Građanski rat u Ugandi
- Pobuna Gospodove ustaničke armije
- Građanski rat u Eritreji
- Etiopsko-somalski pogranični rat 1982.
- Ndogbojosojski rat
- Invazija SAD na Grenadu
- Iračko-iranski rat
- Crnomorski incident 1986.
- Crnomorski incident 1988.
- Građanski rat u Južnom Jemenu
- Građanski rat u Bugenvilu
- Ustanak 8888
- Solidarnost
- Kontras
- Srednjoamerička kriza
- Operacija RJAN
- Let 007 Korejske avio-kompanije
- Ejbl Arčer 83
- Inicijativa za stratešku odbranu
- Revolucija narodne vlasti
- Glasnost
- Perestrojka
- Rat za Nagorno-Karabah
- Invazija SAD na Panamu
- Protesti na Tjenanmenu 1989.
- Revolucije 1989.
- Pad Berlinskog zida
- Plišana revolucija
- Rumunska revolucija 1989.
- Mirna revolucija u NDR
- Mongolska revolucija 1990.
- Ujedinjenje Nemačke 1990.
- Tuareška pobuna (1990—1995)
- Ujedinjenje Jemena 1990.
- Pad komunizma u Albaniji
- Raspad Jugoslavije
- Raspad Sovjetskog Saveza
- Raspad Čehoslovačke
- Abhazija
- Južna Osetija
- Kina—Tajvan
- Koreja
- Nagorno-Karabah
- Pridnjestrovlje
- Kinesko-indijski granični spor
- Spor o statusu Severnog Bornea
- Trumanova doktrina
- Zadržavanje
- Ajzenhauerova doktrina
- Domino efekat
- Halštajnova doktrina
- Kenedijeva doktrina
- Mirno sapostojanje
- Ostpolitik
- Džonsonova doktrina
- Brežnjevljeva doktrina
- Niksonova doktrina
- Ulbrihtova doktrina
- Karterova doktrina
- Reganova doktrina
- Odbacivanje
- Suverenitet Portoruka tokom Hladnog rata
Kapitalizam |
|
---|---|
Komunizam |
|
Ostalo |
- ASEAN
- CIA
- Savet za uzajamnu ekonomsku pomoć
- Evropska ekonomska zajednica
- KGB
- MI6
- Pokret nesvrstanih
- SAARK
- Safari klub
- Štazi
- Aktivne mere
- Krstaš za slobodu
- Izvestija
- Pravda
- Radio Slobodna Evropa
- Crvena pretnja
- TASS
- Glas Amerike
- Glas Rusije
- Saveznička intervencija u Ruskom građanskom ratu
- Sovjetska špijunaža u SAD
- Sovjetsko-američki odnos
- Sovjetsko-američke samiti
- Ruska špijunaža u SAD
- Američka špijunaša u SSSR i Rusiji
- Odnosi Rusija—NATO
- Balansiranje na ivici rata
- CIA i Kulturni hladni rat
- Drugi hladni rat
- Kategorija
- Ostava
- Vremenska linija
- Spisak sukoba