Nosferatu – Eine Symphonie des Grauens
Nosferatu (njem. Nosferatu, eine Symphonie des Grauens) je njemački fantastični crno-bijeli nijemi horor film iz 1922. Snimljen je neizravno po knjizi Drakula koju je napisao Bram Stoker – naime, redatelj F. W. Murnau je htio dobiti prava za ekranizaciju romana, no kada ih nije dobio jednostavno je "ukrao" priču i izmijenio imena likova. To je jedan od klasika kinematografije u kojem su se upotrijebili razni ekspresionistički trikovi.
Radnja
Thomas Hutter je prodavač nekretnina koji vodi sretan život sa svojom suprugom Ellen u njemačkom gradu Bremenu. Jednog dana dobije i prihvati zadatak otputovati u Transilvaniju u dvorac grofa Orloka koji je zainteresiran za kupnju nekih nekretnina. Teška srca, on se oprosti od svoje supruge i krene na dalek put. No kada tamo stigne, Thomas biva neugodno iznenađen od lokalnih stanovnika koji se ne žele ni približiti Orlokovom dvorcu, a kamoli ga tamo odvesti kočijom.
Kada konačno uđe u njegov dvorac, Thomas primjeti da se Orlok ponaša neobično i da se javlja samo po noći. Ipak, ovaj ga nagovori da mu proda kuću u njegovom rodnom gradu te ga zarobi u svojem dvorcu. Ispostavi se da je Orlok vampir koji se je zaljubio u njegovu ženu te je odmah brodom krenuo u svoj novi dom u Njemačkoj. Thomas se uspije osloboditi i sam se zaputi svojoj kući kako bi upozorio suprugu. Nosferatu ju je već pronašao i doveo kugu u grad, ali je poginuo kada ga je obasjalo sunce jednog jutra a on se nije sakrio u svojem lijesu.
Glavne uloge
- Max Schreck - Grof Orlok
- Gustav von Wangenheim - Thomas Hutter
- Greta Schröder - Ellen Hutter
- Alexander Granach - Knock
- Georg H. Schnell - Harding
- Ruth Landshoff - Annie
- John Gottowt - Professor Bulwer
- Gustav Botz - Professor Sievers
- Max Nemetz - Kapetan Empuse
- Wolfgang Heinz - prvi mornar Empuse
Zanimljivosti
- Lik Orloka se nikada ne vidi da trepne na filmu
- 1979. njemački redatelj Werner Herzog je snimio remake, Nosferatu: Phantom der Nacht
- Po zakonskoj tužbi udovice Bram Stokera, svi negativi su trebali biti uništeni. No, to se nije dogodilo.
- Ime "Nosferatu" potječe od grčke riječi nosophoros, što znači "donosilac bolesti".
Kritike
Kritičar Dennis Schwartz je u svojoj recenziji napisao: "Ovaj klasični horor film je kao vino koje postaje sve bolje sa vremenom; posebno nakon što se pogledaju noviji filmovi o Draculi koji su postali klišeji a glavni lik, vampir, je postao romantična camp figura. Ovaj horor film je izbjegao od Dracule stvoriti atraktivan lik i umjesto toga se koncentrirao na njegovu požudu za krvi (što je možda metafora na Njemačku i njenu požudu za ratom). Odlično je napisan od Henrika Galeena, vrhunsko fotografiran u crno-bijelom i u raznim ugođajnim igrama sjene i svjetla od Fritza Arnoa Wagnera, a neobične lokacije, uglavnom smještene u eksterijerima, koje su savršeno prilagođene makabričnim događajima, su dizajnirani od spiritualista Albina Graua".
Roger Ebert je zaključio: "Film nas ne straši, nego nas proganja. Ne pokazuje nam da vampiri mogu iskočiti iz sjene, nego da zlo može rasti tamo negdje, inspirirana smrću"[1] a Ali Barclay: "Iako ima puno sporiji ritam od većine modernih filmova, ovo je još uvijek jedan od najljepših i najatmosferičnijih horor filmova ikada snimljenih". Ipak, bilo je i negativnih kritika: tako je Christopher Null napisao: "Nosferatu zaslužuje svoje mjesto u arhivima kinematografije, ali njegova privlačnost za moderne gledatelje je sigurno gotovo potpuno izgubljena".[2]
Izvori
Vanjske poveznice
- Nosferatu – Eine Symphonie des Grauens na sajtu IMDb
- Nosferatu na Rotten Tomatoes
- p
- r
- u
- Der Knabe in Blau (1919)
- Satanas (1920)
- Der Bucklige und die Tänzerin (1920)
- Der Januskopf (1920)
- Abend - Nacht - Morgen (1920)
- Der Gang in die Nacht (1921)
- Sehnsucht (1921)
- Schloß Vogelöd (1921)
- Marizza (1922)
- Der Brennende Acker (1922)
- Nosferatu (1922)
- Phantom (1922)
- Die Austreibung (1923)
- Die Finanzen des Großherzogs (1924)
- Der letzte Mann (1924)
- Herr Tartüff (1925)
- Faust - Eine deutsche Volkssage (1926)
- Sunrise (1927)
- Four Devils (1928)
- City Girl (1930)
- Tabu (1931)