Neuropsihofarmakologija
Neuropsihofarmakologija (od Grčkog νεῦρον, neuron; ψυχή, psiha, um; φάρμακον, farmakon, otrov u klasičnom grčkom, lek u modernom grčkom) is je interdisciplinarna nauka koja je srodna sa psihofarmakologijom (izučavanjem načina delovanja lekova na um) i fundamentalnom neuronaukom. Ona obuhvata istraživanje mehanizama neuropatologije, farmakodinamike (dejstva leka), psihijatrijskih bolesti, i stanja svesti. Ove stuje se bave detaljnim izučavanjem neurotransmisije/receptorskog dejstva, biohemijskih procesa, i nervne mreže. Neuropsihofarmakologija zamenjuje psihofarmakologiju u nalaženju odgovora na pitanja „kako“ i „zašto“, i dodatno se bavi nizom drugih pitanja o moždanim funkcijama. Od kliničkih aspekata, ovo polje obuhvata psihijatrijske (psihoaktivne) kao i neurološke farmakološki bazirane treatmane.[1][2]
Razvoj neuropsihofarmakologije može direktno da utiče na izučavanje anksioznih poremećaja, afektivnih poremećaja, psihoze, degenerativnih bolesti, poremećaja ishrane, i spavanja.
Reference
Vidi još
- Psihoaktivni lek
Spoljašnje veze
- American College of Neuropsychopharmacology
- Neuropsychopharmacology:The Fifth Generation of Progress
- Psychopharmacology:The Fourth Generation of Progress
- п
- р
- у
Početna doza • Volumen distribucije (Inicijalni) • Stopa infuzije
Pregrada • Bioekvivalentnost • Biodostupnost
Početak dejstva • Biološki polu-život • Vezivanje za proteine plazme
Terapeutski indeks (LD50/ED50)Antagonist: Konkurentni antagonist • Ireverzibilni antagonist • Fiziološki antagonist
Drugo: Vezivanje • Afinitet • Selektivnost vezivanja • Funkcionalna selektivnost