Stvarno pravo
Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog ekonomskog iskorištavanja stvari, ili kraće - skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija stvarnog prava u objektivnom smislu. U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava.
Oblici stvarnih prava u kontinentalnom pravnom sistemu
Za stvarno pravo u kontinentalnom pravnom sistemu važi načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa (numerus clausus), tzv. rimski kriterij. To konkretno znači da u određenom građanskopravnom sistemu postoje samo oni oblici stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis.
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima RH nabrojana su stvarna prava:
- pravo vlasništva
- pravo služnosti
- založno pravo
- pravo stvarnog tereta
- pravo građenja
Stvarna prava se mogu klasificirati kao:
- stvarna prava na vlastitoj stvari - pravo vlasništva
- stvarna prava na tuđoj stvari - pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja
Važno je napomenuti da posjed nije stvarno pravo, već pretpostavka pojedinih stvarnih prava
Povezano
- Rimsko stvarno pravo
- p
- r
- u
Pravna praksa (Običaji • Precedentno pravo • Pravo pravičnosti)
Privatno pravo (Građansko pravo • Obvezno pravo • Ugovori • Naknada štete • Nasljedno pravo i Trustovno pravo)
Sudovi (Akuzatorni sistem • Inkvizitorni sistem • Dokazi • Pravosuđe • Pravnici)