Rusko-vizantijski rat (941)

Ruska opsada Carigarada
Segment Rusko-bizantski ratovi
Bizantinci koriste grčku vatru, ilustracija u rukopisu Madridski Skilica.
Datum 941 Lokacija Carigrad Ishod bizantska pobjeda
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo	Rusi
Komandanti i vođe
Teofan Bardas Foka Jovan Kurkuas	Igor I od Kijeva
Snage
15 brodova (na početku)	1000 brodova, cca. 40.000 ljudi[1]

Rusko-bizantski rat 941. godine se odigrao za vrijeme vladavine kijevskog kneza Igora i predstavljao je pokušaj kijevskih Rusa da zauzmu i opljačkaju Carigrad, tadašnju prijestolnicu Bizantskog Carstva. Hazarska korespondencija sugerira kako su podstrek za taj pohod dali Hazari, nastojeći se osvetiti bizantskom caru Romanu I Lakapinu (Lekapenos) zbog progona bizantskih Jevreja, sa kojima su dijelili vjeru. U svakom slučaju, Rusi su odabrali dobar trenutak za napad, s obzirom da je glavnina bizantske vojske i mornarice bila zauzeta ratovanjem s Arapima u Egejskom moru i Maloj Aziji. U maju 941. su se Rusi, zajedno sa Pečenjezima, iskrcali na sjevernoj obali Male Azije i počeli pustošiti Bitiniju. Lakapin je, međutim, uspio obraniti Carigrad samo sa 15 brodova, koji su bili opremljeni grčkom vatrom. Ruska flota se nakon toga napustila Carigrad i išla prema zapadu, gdje je pljačkala obale Trakije. Na povratku ju je, međutim, u septembru presrela i uništila flota na čelu sa Vardom Fokom Starijim i Jovanom Kurkuasom. Knez Igor je bio među malobrojnim preživjelima koji je uspio pobjeći na sjever.

Usprkos katastrofalnog neuspjeha, Rusi su 944. pokrenuli još jedan pohod na Carigrad. On je, međutim, zaustavljen tako što je bizantski car napadačima isplatio danak.

• Christian, David (1998). A History of Russia, Central Asia and Mongolia. 1. Oxford: Blackwell. ISBN 0631183213. 
• Golb, Norman; Pritsak, Omeljan (1982). Khazarian Hebrew Documents of the Tenth Century. Ithaca: Cornell Univ. Press. ISBN 0801412218. 
• Harris, Jonathan (2007). Constantinople: Capital of Byzantium. London: Hambledon Continuum. ISBN 9781847251794. 
• Kendrick, Thomas D. (2004). A History of the Vikings. Mineola, NY: Courier Dover Publications. ISBN 048643396X. 
• Logan, Donald F. (1992). The Vikings in History (2nd izd.). London: Routledge. ISBN 0415083966. 
• Mosin, V. (1931). „Les Khazars et les Byzantins d'apres l'Anonyme de Cambridge”. Revue des Études Byzantines 6: 309–325. 
• Runciman, Steven (1988). The Emperor Romanus Lecapenus and His Reign: A Study of Tenth-Century Byzantium. Cambridge University Press. ISBN 978-0521357227. 
• Uspensky, Fyodor (1997). The History of the Byzantine Empire. 2. Moscow: Mysl. 
• Zuckerman, Constantine (1995). „On the Date of the Khazar’s Conversion to Judaism and the Chronology of the Kings of the Rus' Oleg and Igor”. Revue des Études Byzantines 53: 237–270. DOI:10.3406/rebyz.1995.1906. 

• Продолжатель Феофана, Царствование Романа, VI.39 (ru)
• Лиутпранд Кремонский: Воздаяние, книга V (см. главу XV) (ru)
• Кембриджский документ: Перевод П. К. Коковцова (ru)