Prva bitka kod Châtillona
Bitka kod Châtillona | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Rata u Vendéeu | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Republika Francuska | Kraljevska i katolička vojska | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
François-Joseph Westermann | Louis de Lescure Charles de Bonchamps Henri de La Rochejaquelein Jean-Nicolas Stofflet Gaspard de Marigny | ||||||
Snaga | |||||||
5000-6000 ljudi 8 topova | 20000[1]-25000 ljudi | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
200-2000 mrtvih 797-4000 zarobljenih | o. 2000 mrtvih, ranjenih i nestalih[1] |
Bitka kod Châtillona se odigrala 5. jula 1793. godine na zapadu Francuske za vrijeme Vandejskog rata između vandejskih kontrarevolucionarnih pobunjenika na jednoj, i snaga republikanske vlade na drugoj strani. Do nje je došlo nakon što je mladi republikanski general François-Joseph Westermann poduzeo smjelu ofanzivu u samo središte pobunjeničke teritorije u Vandeji, te 3. jula u bitci kod Moulin-aux-Chèvresa zauzeo Châtillon-sur-Sèvre, mjesto koje je predstavljao neslužbeni glavni grad pobunjenika. Poraženim pobunjeničkim vođama Henriju de La Rochejaquelinu i Louisu de Lescureu su se, pak, u obližnjem Choletu pridružile pojačanja pod komandom Charlesa de Bonchampsa, Nicoilasa Stoffleta i Gasparda de Marignyja, čime je pobunjenička vojska narasla na oko 20000 ljudi, daleko više od Westermannove armije. Ona je krenula ponovno zauzeti Châtillon; bitka je otpočela 5. jula u 10 ujutro hicima iz pobunjeničkog topa Marie-Jeanne. Republikanci su bili potpuno iznenađeni te je došlo do konfuzije u njihovim redovima, a što su napadači iskoristili da brzo prodru u grad. Westermann uopće nije stigao organizirati obranu, nego je umjesto toga zajahao konja i zajedno sa oko 500 konjanika pobjegao prema Bressuireu. Ostatak njegove vojske je bio zarobljen, pri čemu je veliki broj zarobljenika bio masakriran od strane pobunjenika; dok je pobunjenički vođa Louis de Lescure pokušao spriječiti svoje vojnike da ubijaju zarobljenike, de Marigny ih je na to ne samo poticao, nego i inzistirao da sam sudjeluje u ubijanju, te je vlastitim rukama ubio 75 zarobljenika. Bitka je predstavljala jednu od najvećih pobjeda pobunjenika u ratu i najvećih poraza republikanaca. Westermann, koji se smatrao odgovornim za katastrofu, izveden je pred vojni sud i jedva je izbjegao pogubljenje zbog izdaje.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Smith 1998: str. 48 harvnb error: no target: CITEREFSmith1998 (help)
Literatura
- Yves Gras, La Guerre de Vendée, éditions Economica, 1994, p.54.
- Émile Gabory (2009). Les Guerres de Vendée. Robert Laffont. , p.189-191.
- The Greenhill Napoleonic Wars Data Book. Greenhill Books. 1998. ISBN 1-85367-276-9.