Lugolov rastvor

Lugolov rastvor (lat. Iodi solutio aquosa sin. solutio Lugoli) je vodeni rastvor joda koji ima široku primenu kao antiseptik, reagens i, veoma retko, kao suplement joda. Naziv je dobio po francuskom lekaru, Žan Gijom Lugolu, koji ga je prvi spravio.[1]

To je mrkocrveni rastvor koji sadrži 5% joda u 10% rastvoru kalijum-jodida, što čini koncentraciju joda od oko 130 mg/ml. Jod je nepolaran molekul, veoma slabo rastvoran u vodi, pa prisustvo kalijum-jodida olakšava rastvaranje preko formiranja trijodidnih jona. Identifikacija se vrši na jodidni jon, najčešće putem njegove oksidacije do elementarnog joda pomoću permanganata u kiseloj sredini, pri čemu se organski sloj (najčešće hloroforma) boji ljubičasto. Rastvori slični po sastavu Lugolovom, koriste se kod jodometrijskih titracija.

Osim kao lokalni antiseptik u tretiranju rana[2], Lugolov rastvor se koristi i za detekciju prisustva skroba u organskim smešama, gde jod interaguje sa agregatima skroba, ugrađujući se u heliks amiloze što se vidi kao mrkoplavo obojenje. Kod patološkog stanja amiloidoze, naslage ovog polisaharida mogu biti toliko obimne, da se zahvaćena tkiva intenzivno boje u kontaktu sa Lugolovim reagensom. Tokom kolposkopije, na vaginu i grlić se nanosi Lugolov reagens, pri čemu se normalno tkivo boji braon, dok svetlija obojenja ili potpuni izostanak obojenja može da ukazuje na patohistološke promene i indikuje potrebu za biopsijom. Ovo se naziva Šilerovim testom.

Lugolov rastvor se nekada koristio i kao suplement joda, kod odraslih obolelih od hipotireoidizma, ali je danas ta primena potisnuta, i uglavnom zamenjena preparatima jodata ili jodita. Neposredno posle Černobiljske katastrofe, u Poljskoj je Lugolov jod primenjen na gotovo celu populaciju u profilaksi akumulacije radioaktivnog joda (131I) u tireoidnoj žlezdi.

Kao antiseptik, Lugolov rastvor mogu zameniti drugi preparati joda, alkoholni analog odn. tinktura joda ili preparati koji sadrže jodofore, npr. povidon-jod.

Reference

  1. Lugol's iodine Arhivirano 2011-10-20 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 11. 4. 2013.
  2. Henrz Welch, Albert C. Hunter (1940). „Method for Determining the Effect of Chemical Antisepsis on Phagocytosis”. American Journal of Public Health. 
  • p
  • r
  • u
Jedinjenja kalijuma
KBr  KBrO3  KCN  KCNO  KCl  KClO3  KClO4  KF  KH  KHCO2  KHCO3  KHF2  KHSO3  KHSO4  KH2AsO4  KI  I2KI  KIO3  KIO4  KMnO4  KN3  KNO2  KNO3  KOCN  KOH  KO2  KPF6  KSCN  K2CO3  K2CrO4  K2Cr2O7  K2FeO4  K2MnO4  K2 K2O2  K2PtCl4  K2PtCl6  K2 K2SO3  K2SO4  K2SO5  K2S2O5  K2S2O7  K2S2O8  K2SiO3  K3[Fe(CN)6 K3[Fe(C2O4)3 K4[Fe(CN)6 K3PO4  K4MnO4  K4Mo2Cl8
p  r  u
Jodidi
HI He
LiI BeI2 BI3 CI4 NI3 I2O4, I2O5, I4O9 IF, IF3, IF5, IF7 Ne
NaI MgI2 AlI3 SiI4 PI3, P2I4 S ICl, ICl3 Ar
KI CaI2 Sc TiI4 VI3 Cr MnI2 Fe CoI2 NiI2 CuI ZnI2 Ga2I6 GeI2, GeI4 AsI3 Se IBr Kr
RbI SrI2 Y ZrI4 Nb Mo Tc Ru Rh Pd AgI CdI2 InI3 SnI4, SnI2 SbI3 TeI4 I Xe
CsI BaI2   Hf Ta W Re Os Ir Pt AuI Hg2I2, HgI2 TlI PbI2 BiI3 Po At Rn
Fr Ra   Rf Db Sg Bh Hs Mt Ds Rg Cn Uut Uuq Uup Uuh Uus Uuo
La Ce Pr Nd Pm SmI2 Eu Gd TbI3 Dy Ho Er Tm Yb Lu
Ac ThI4 Pa U Np Pu Am Cm Bk Cf Es Fm Md No Lr