Lisabonska patrijarhija
Lisabonska patrijarhija Patriarchatus Lisbonensis | |
---|---|
Država | Portugal |
Lisabonska patrijarhija (latinski: Patriarchatus Lisbonensis {Ulixbonensis}[1], portugalski: Patriarcado de Lisboa) je jedna od pet formalno najviših metropolija Katoličke crkve čiji prelati nose titulu patrijarha, ostala četiri su: jeruzalemski, istočnoindijski, venecijanski i sam papa koji je Patrijarh zapada.
Historija
Lisabon je u 4. vijeku postao biskupija[1], ali je od 711. podpao pod Maure pod kojima je ostao sve do polovice 12. vijeka.
Lisabonska biskupija je 1393. uzdignuta u rang nadbiskupije, a prvi nadbiskup postao je João Anes (umro 1402.) U to vrijeme Lisabonska nadbiskupija imala je pod sobom brojne sufraganske biskupije na jugu i središtu Portugala. Tokom 15. i 16. vijeka se broj njegovih sufraganskih biskupija povećao onima iz kolonija.[2]
Papa Klement XI. je 1716. uzdigao lisabonsku nadbiskupiji u rang patrijarhije, proglasivši Lisabonsku katedralu, dotadašnju kraljevsku kapelu, patrijarhijskom bazilikom.[2] Prvi patrijarh postao je dotadašnji nadbiskup Tomás de Almeida (1670.-1754.).
Do danas su na toj funkciji izredalo njih šesnaestorica, koji su svi odreda nakon inauguracije na prvom kardinalskom konzistoriju proglašavani kardinalima.[2]
Danas Lisabonska patrijarhija pod sobom ima 7 sufraganskih biskupija; Angra, Funchal, Guarda, Leiria-Fátima, Portalegre-Castelo Branco, Santarém i Setúbal, a aktualni patrijarh je Manuel Clemente, koji je i kardinal.[1]
Izvori
Vanjske veze
- Patriarcado de Lisboa (pt)
- Patriarchate of Lisboa {Lisbon} (en)